www.radesko.com

Split - Dioklecijanova palače

Dioklecijanova palača je palača trapeznog oblika, a zauzima cjelokupni prostor stare gradske jezgre grada Splita, površine 28.900 kvadratnih metara. Rimski imperator Gaius Valerius Aurelius Diocletianus je 295. godine započeo gradnju palače u uvali brnistre na dalmatinskoj obali. Nakon abdikacije 305. godine, umirovljeni vladar napustio je Nikomediju i smjestio se u palaču u namjeri da ovdje provede ostatak svog života. Nakon Dioklecijanove smrti palača je ostala pod carskom vlašću, a pretvorba palače u grad Split započela je u sedmom stoljeću kada su se stanovnici obližnje Salone sklonili u nju pod naletom Avara i Slavena.
I danas se vidi ljepota peristila palače, Dioklecijanovog mauzoleja, Jupiterovog hrama, kolonada uzduž ulica, ranokršćanskih crkvica, romaničkih kuća, vratiju Andrije Buvine i arhitektonskih djela Jurja Dalmatinca. Ta povijesna jezgra današnjeg Splita uvrštena je 1979. godine u popis svjetske baštine.

Dubrovnik - Stara gradska jezgra

Dubrovnik je prelijepi povijesni grad osnovan u 7. stoljeću, smješten na jugu Hrvatske. Svoje korijene vuče još iz antičkog razdoblja. Bio je jedini hrvatski pomorski Grad-republika od 14. do 19. stoljeća. Svoj najveći procvat bilježi u 15. i 16. stoljeću, a to se razdoblje naziva "Zlatno doba Dubrovnika". Očuvana gradska jezgra opasana zidinama i utvrdama prepoznatljiv je dio grada Dubrovnika.
Glavni gradski zid pojačan je s tri okrugla i 14 četverokutnih tornjeva, s pet peterokutnih tornjeva, dvije utvrde i velikom tvrđavom Sv. Ivan. Među tornjevima najmonumentalniji je okrugli toranj Minčeta, a kazemata Bokar je među najstarijim očuvanim utvrdama te vrste u Europi. U Dubrovniku se nalaze i dvije samostalne tvrđave Revelin i Lovrijenac. Potonja je smještena na litici visokoj 46m koja se uzdiže nad morem i služi kao jedna od najatraktivnijih otvorenih pozornica od samog početka Dubrovačkih Ljetnih Igara. Stradun je najpoznatija središnja ulica grada, koja spaja Vrata Ploče na istoku i Vrata Pile na zapadu. Barokna Katedrala smještena je iznad glavnog oltara i predstavlja poliptih Uzašašća Naše Gospe, djelo Tiziana i njegovih pomoćnika. Carinarnica, palača Sponza, crkva Sv. Vlaha, Gradska Vijećnica, Vojvodska palača,

Šibenik - Katedrala Sv. Jakova
Katedrala svetog Jakova podignuta je na južnoj strani središnjeg gradskog trga u Šibeniku, na mjestu romaničke crkve sv. Jakova. Gradnja je započela 1431. godine te je u prvome desetljeću izgrađen južni i sjeverni zid, donji, gotički dio pročelja i oba portala crkve. Godine 1441. glavni graditeljem postaje Juraj Matvejev Dalmatinac koji se likovno obrazovao u Veneciji i stilom kasne, cvjetne gotike gradnju vodio sve do kraja života 1475. godine. Nikola Firentinac je renesansnim stilom izgradio kupolu, krovni kompleks i dio pročelja. Gradnja Katedrale potrajala je sve do 1536 godine, a radove su zgotovili mletački graditelji Bartol i Jakov iz Mestre i zadarski majstor Mestričević. Jedinstveni spomenik europskog sakralnog graditeljstva uvršten je 2001. godine u svjetsku baštinu UNESCO-a.

Trogir - Rimski grad
Trogir grad je smješten 20 kilometara zapadno od Splita i jedan je od najstarijih gradova na istoku Jadranske obale, osnovan od strane grčkih kolonizatora s Visa u 3. stoljeću. Njegov povijesni centar nalazi se na malom otočiću nastanjenom od prapovijesti, smještenom u kanalu između kopna i otoka Čiova, radi čega ga često nazivaju i "Malom Venecijom", kao i "Gradom muzejem". Jezgra grada je najočuvaniji romaničko - gotički kompleks u Srednjoj Europi. Srednjevjekovna jezgra sadrži očuvan dvorac s tornjem i cijeli niz palača iz romaničkog, gotičkog, renesansnog i baroknog razdoblja. Svakako najznačajnija građevina Trogira je crkva Svetog Lorenza, čiji zapadni portal je izradio Radovan i to je najznačajniji primjerak romaničko - gotičkog stila u Hrvatskoj. Godine 1997. UNESCO je grad Trogir svrstao u registar "Svjetske kulturne baštine".

U Hrvatskoj danas ima 8 nacionalnih parkova, i to su: Brijuni, Kornati, Krka, Mljet, Paklenica,Plitvička jezera, Risnjak, Sjeverni Velebit
Prirodna baština u Hrvatskoj

Brijuni
Brijuni su skupina od tri veća i dvanaest manjih otočića smješteni uz zapadnu obalu Istre nedaleko od Pule, ukupne površine od svega 7km2. Brijunski otoci su poznati po očuvanoj sredozemnoj vegetaciji hrasta crnike, visoke makije te borova i čempresa, djelomično oblikovanoj kao pejzažni park. Na Brijunima se nalazi i safari park s egzotičnim biljojedima te vrijedna kulturna baština iz rimskog i bizantskog razdoblja. Zbog izuzetne ljepote otoci su još od početka stoljeća omiljeno ljetovalište svjetskih državnika i aristokracije.
Više informacija možete naći na http://www.brijuni.hr
Kornati
Kornati su najrazvedenija otočna skupina cijelog sredozemlja, a nalaze se u sjevernoj Dalmaciji nedaleko od Šibenika. Ovaj pravi labirint mora i kamena sastoji se od oko 140 nenaseljenih otoka, otočića i hridi s površinom od svega 70-ak km2. U neposrednoj blizini nacionalnog parka Kornati, koji obuhvaća veći dio otočja s okolnim morem, nalazi se još jedan biser zaštićene prirode u Hrvatskoj - park prirode Telašćica. On obuhvaća prostrani i duboki istoimeni zaljev na susjednom Dugom otoku, u čijem se sastavu nalazi više lijepih malih otočića, te malo slano jezero. Kornatski otoci ističu se brojnim bizarnim oblicima i neobičnim reljefnim strukturama, te osobito visokim klifovima. Ipak, najviši klif nalazi se na Dugom otoku u parku prirode Telašćica, a visok je oko 180 metara. Kornati su jedno od najomiljenijih odredišta za nautičare na Jadranu, pa nije neobično što se u njihovoj blizini nalazi desetak marina.
Više informacija možete naći na http://www.kornati.hr/
Krka
Krka je među rijekama hrvatskog krša svakako najčudesnija. Poznata je po brojnim vodopadima, koji su, kao i kod Plitvičkih jezera, nastali taloženjem sedre, posebne vrste vapnenca. Nacionalni park obuhvaća najveći dio toka rijeke s okolnim priobalnim prostorom od povijesnog grada Knina nedaleko njenog izvora do drugog povijesnog gradića Skradina. Tu nakon veličanstvenih slapova rijeke postepeno najprije prelazi u Prukljansko jezero, a nakon toga u duboki morski zaljev, u kojem se smjestio još jedan povijesni grad Šibenik. Rijeka dijelom teče dubokim kanjonima urezanim u vapnenačku zaravan, a dijelom je ujezerena. Među brojnim vodopadima osobitom ljepotom ističu se Skradinski buk i Roški slap, između kojih je na ujezerenom dijelu rijeke smješten otočić Visovac sa franjevačkim samostanom.
Više informacija možete naći na http://www.npkrka.hr/
Mljet
Mljet je otok na krajnjem jugu Hrvatske smješten zapadno od najpoznatijeg hrvatskog ljetovališta Dubrovnika. Istoimeni nacionalni park obuhvaća zapadni dio ovog po mnogima najljepšeg otoka na Jadranu. Za ovaj su park znakovita dva duboka zaljeva, koja se zbog vrlo uskih veza s otvorenim morem nazivaju jezerima, te bujna i raznolika sredozemna vegetacija. Mljet se ističe i bogatom kulturnom baštinom, a u okviru nje najimpozantniji primjer je kompleks benediktinskog samostana iz 12. stoljeća na malom otočiću usred jezera-zaljeva.
Više informacija možete naći na http://www.np-mljet.hr/
Paklenica
Paklenica obuhvaća najatraktivnije prostore južnog dijela Velebita, najveće hrvatske planine, uključujući i njegove najviše vrhove. Glavna atrakcija parka su dva impresivna klanca Velike i Male Paklenice. Na razmjerno malom prostoru nacionalnog parka ima više neobičnih krških reljefnih formi, nekoliko spilja, a sačuvana je i izuzetno bogata i raznolika flora i fauna. Među strmim stijenama ističe se Anića kuk, najpopularnije odredište hrvatskih alpinista. Iako se radi o prostoru izrazite divljine i očuvane prirode, lako je dostupan posjetiteljima zbog blizine Jadranske turističke ceste i grada Zadra.
Više informacija možete naći na http://www.paklenica.hr/
Plitvička jezera
Plitvička jezera su najpoznatiji hrvatski nacionalni park, koji je uvršten na popis svjetske baštine UNESCO-a. Glavnu atrakciju ovog parka, jedinstvenog u svijetu, čini 16 malih jezera međusobno povezanih slapovima nastalih taloženjem sedre, posebne vrste vapnenca. Park obuhvaća izvorišni dio rijeke Korane u prostoru okruženom gustim šumama bukve, jele i smreke, dijelom u obliku izvorne prašume. Osim jezera i šuma, park krasi i više spilja, izvora, cvjetnih livada, a među mnogim rijetkim očuvanim životinjskim vrstama ističe se smeđi medvjed. Ne zna se da li je park ljepši u proljeće kad se rascvjeta cvijeće na njegovim livadama, da li za odraza jesenskog šarenila boje u jezerskim zrcalima ili za zimskog mira ledom sputanih vodopada u snježnom krajoliku. Popularnosti ovog parka doprinosi i uporaba specijalnih vozila za prijevoz posjetilaca (panoramski "vlakovi", elektrobrodovi) te povoljan geografski položaj.
Risnjak
Risnjak je šumovit gorski masiv nedaleko grada Rijeke, koji je ime dobio po risu, svom najpopularnijem stanovniku. Park se prostire od 300 do 1.500 metara nad morem. Na tom malom području okupljene su gotovo sve vrste šuma ovih prostora te mnoge biljne i životinjske vrste. Među životinjama se posebno ističu smeđi medvjed, ris, divlja mačka, divokoza, jelen, srna i orao. Ljepota šume, krški fenomeni, atraktivni izvori i veličanstveni vidici privlače na Risnjak brojne planinare i druge ljubitelje prirode.
Više informacija možete naći na http://www.risnjak.hr
Sjeverni Velebit
Sjeverni Velebit je najmlađi hrvatski nacionalni park, osnovan 1999. godine. Njime se željelo obuhvatiti najatraktivnije i prirodno najvrednije prostore sjevernog dijela Velebita. U prostoru ovog izrazito gorskog parka koncentriran je na malom prostoru izuzetno velik broj atrakcija - veličanstvene krške forme Hajdučkih i Rožanskih kukova, jedinstveni botanički vrt u prirodi, Lukina jama - jedna od najdubljih jama na svijetu. Stoga hrvatski planinari upravo ovaj prostor smatraju najvećim draguljem među hrvatskim gorama. Nešto slabija posjećenost uvjetovana udaljenošću od glavnih prometnica samo povećava mističnost i iskonski prirodni ambijent ovog prostora.

Više informacija možete naći na http://www.np-sjeverni-velebit.hr

Kuhinja Dalmacije i otoka slijedi trend modernih prehrambenih normi. Lagano kuhanje hrane (uglavnom u vodi ili na žaru) i mnogo ribe, maslinovog ulja, povrća i samoniklih trava koje se mogu naći uz obalu je razlog zbog čega se ova kuhinja smatra veoma zdravom. Dalmatinska vina, kao i maslinovo ulje i slane masline, cijenjena su od drevnih vremena čija današnja imena sorti to otkrivaju (Grk : s otoka Korčule; Prcs otoka Hvara).
Čuvena vina uključuju Dingač i Pošip s poluotoka Pelješca; Babić iz Primoštena; Vugava i Plančić s otoka Hvara... te Pošip i Grks Korčule; Marastina s Lastova; Malvazija iz Dubrovnika, itd., i također Prošek (slatko desertno vino), veoma jaku lozu i travarice i likere (Maraskino, Vlahov).
Iako, čak i danas, svako područje spravlja određena jela na svoj, jedinstveni način, dalmatinska kuhinja predstavlja zaseban svijet čije su značajke tek nedavno otkrivene, kao što je kuhinja otoka Hvara, Korčule, Brača ( vitalac, jelo spravljeno od janjećih iznutrica umotanih u crijevo te pečeno na gradelama), Vis (sardine na gradelama, kao u vrijeme starih Grka; pita sa sardinama s Komiže i Visa, jelo slično današnjoj modernoj pizzi).


Svježa morska riba (zubatac, brancin, lovrata, kirnja, skuša, sardina) na roštilju, kuhana ili marinirana; zatim tu su mekušci (lignje, sipe, hobotnice), rakovi (škampe, jastozi) i školjke (dagnje, kamenice, mušule) kuhane u ribljoj juhi ili kao rižoto.
Od jela od mesa, pršut je nedvojbeno bez rivala - svinjski but dimljen i sušen na buri (iz Drniša), serviran sa suhim, uglavnom kozjim sirom (poznati sirevi su oni s Paga i iz Dubrovnika) i slanim zelenim i crnim maslinama, kaparama i lučicama. Janjetinja je također veoma cijenjena, osobito kuhana ili pečena na otvorenoj vatri (Franjevačka begovica s Visovca, ili lopiz s otoka Iža); također, sušena ovčetina (kaštradina), rozbif, Dalmatinski gulaš (pašticada) s njokima, koji poslužuju mnogi restorani. Kuhano povrće je također omiljeno jelo (blitva s krumpirima, umak od rajčica), često je mješavina uzgojenog i samoniklog povrća, začinjenog maslinovim uljem i vinskim octom ili serviranog s mesom (manestra - tjestenina s mljevenim mesom, arambašići - punjeni listovi loze). Područja s izobiljem svježe vode poznata su po žabama, jeguljama i riječnim rakovima (dolina Neretve, Trilj i sliv Cetine). Tipični Dalmatinski deserti osvajaju srca svojom jednostavnošću. Najuobičajeniji sastojci uključuju mediteransko voće, suhe smokve, grožđice, bademe, med, jaja, ravioli, mandulat, smokvenjak, paprenjaci s otoka Hvar - rožata.


Što piti?
Uzgoj vinove loze i proizvodnja pitkih i biranih vina višestoljetna je tradicija hrvatskih vinogradara - i u kontinentalnom dijelu Hrvatske i u Primorju i Dalmaciji. Poznate sorte hrvatskih vina uz jadransku obalu i na otocima su crna vina - teran, merlot, kabernet, opolo, plavac, dingač, postup i bijela - malvazija, pošip, pinot, kujundžuša, žlahtina, muškat… U kontinentalnom dijelu - rizling, graševina, burgundac, traminac… Od žestokih pića poznate su rakije - šljivovica, travarica, lozovača, a od desertnih pića prošek i maraschino.

BACK